Ove godine je čak 221 autora i autorica poželjelo pobijediti na DORI, hrvatskom natjecanju za pjesmu Eurovizije. Rekordan broj prijava u povijesti DORE. Nije ni čudo s obzirom na fenomenalan uspjeh Marka Purišića odnosno Baby Lasagne koji je svojim adrenalinskim hitom „Rim tim tagi dim“ osvojio eurovizijsku publiku.
Doduše nije osvojio i hrvatski žiri koji je odlučivao koja će pjesma predstavljati Hrvatsku na Eurosongu 2024. s obzirom na to da je bio tek rezerva pa je zapravo igrom slučaja ušao među odabranih 24 izvođača i na kraju pobijedio. Njegova pobjeda na DORI velika je satisfakcija i ogroman iskorak jer osim što je pobijedila odlična pjesma, žiri je vjerojatno ostao posramljen zato što je bio rezerva, a ne jedan od favorita. I u tom momentu se sve srušilo, ili drugim riječima postalo je jasno da žiri koji odlučuje o hrvatskoj predstavnici ili predstavniku na Eurosongu je toliko loše shvatio natjecanje za pjesmu Eurovizije da im je Baby Lasagna bio samo rezerva. Sigurno nisu računali da bi on tom pjesmom mogao ikoga zainteresirati. A zašto? Zato što po svemu sudeći u tom istom žiriju sjede ljudi koji ne prate globalna glazbena zbivanja. Vjerojatno malo tko od članova žirija zna nabrojati deset, ma što deset, pet najvećih pop zvijezda u ovom trenutku, čudeći se istovremeno „novim“ muzičkim pravcima poput trapa, spajanju različitih muzičkih žanrova u jednu pjesmu a pritom se još i zgražavaju nad audio vizualnom estetikom Rammsteina i njihovim utjecajem.
Čim je publika Eurosonga čula „Rim tim tagi dim“ odmah su zaključili da se zna pobjednik, za razliku od hrvatskog žirija koji nisu prepoznali sav potencijal te pjesme.
Ogroman PR za Baby Lasagnu napravila je grupa LET3 koja je godinu ranije priredila pravi artistički audio vizualni spektakl svojim nastupom, te privukla pažnju javnosti na Hrvatsku u kojoj se nalaze muzičari i umjetnici koji drugačije gledaju na Eurosong, ali ga i shvaćaju na način kako i treba – kao veliki globalni televizijski show u kojem pobjeđuje najpametnije smišljen nastup uz pametno razrađenu višeslojnu pjesmu s porukom i „luđacima“ koji se sjajno zajebavaju na temu aktualnih globalnih zbivanja, a istovremeno koketiraju s LGBTQ zajednicom koja pak Eurosong tretira kao najveći globalni televizijski LGBTQ+ događaj. Stoga su milijuni gledatelja jedva čekali vidjeti koga će Hrvatska ove godine poslati na Eurosong. Kakogod, Baby Lasagna svojom je pobjedom ogolio hrvatski žiri i započeo fantastičnu karijeru. Koliko je poznato nije švicarski predstavnik Nemo u ružičastoj minici s pjesmom „The Code“ postao velika svjetska muzička zvijezda, već Baby Lasagna koji je ubrzo nakon fenomenalnog uspjeha potpisao ugovor s najvećom svjetskom agencijom za organizaciju koncerata Live Nation koja mu je organizirala turneju u proljeće 2025. godine, i to u vrijeme kada se širom svijeta već naveliko priča o novom Eurosongu, u sklopu koje će održati 21 koncert u 16 europskih država tijekom šest tjedana. Nije loše za izvođača koji je bio tek rezerva na DORI, te nakon pobjede dosegao brojku od preko 40 milijuna streamova na Spotifyju.
Na sličan su način svoj nastup iskoristili Slovenci Joker Out koji koji, koliko je poznato nisu bili rezerva, već predstavnici Slovenije. Ubrzo nakon nastupa 2023. godine na Eurosongu Joker Out su s lakoćom organizirali turneju po Europi pod nazivom „See You Soon“ koja je održana u 13 europskih država u kojima su održali 22 nastupa. Gotovo svi nastupi bili su unaprijed rasprodani.
Sličan uspjeh ostvarila je i hrvatska grupa Riva kada je 1989. godine predstavljala Jugoslaviju na natjecanju za pjesmu Eurovizije, te Eurosong dovela u Zagreb. Njihova pjesma „Rock Me“ bila je veliki hit u Skandinavskim zemljama, u kojima su i održali nemali broj nastupa. Tada nije postojao jedan Live Nation koji bi ih uzeo pod svoje i organizirao globalnu turneju, ali su svejedno osjetili dodir slave kako i priliči. Ali ne i u svojoj zemlji. Jer kada je 1990. godine Eurosong održan u Zagrebu, grupa Riva s pjesmom „Rock Me“ nije nastupila kao prošlogodišnja pobjednica. Jednog dana ćemo možda saznati i zašto.
Vratimo se na DORU koja će se održati 2025. godine. Za sada se zna da će se održati u drugoj polovici veljače, iako nije još uvijek poznato gdje, kao ni točno kada. Navodno je organizatorima važno da DORA bude vrhunski televizijski show u kojemu ima za svakoga ponešto. Potpuno pogrešno! Ako je DORA natjecanje za pjesmu Eurovizije onda bi žiri trebao odabrati od 221 pjesme one za koje misli da su konkurentne na globalnom tržištu i imaju realne šanse ostvariti izniman uspjeh na globalnoj sceni. Bez pogodovanja lokalnim skladateljima, nečijim privatnim interesima, sinovima i kćerima svojih kumova ili pak predstavnicima dijaspore koji su ‘dali sve od sebe’ da njihov ‘talentirani’ rodijak barem nastupi ako već ne i pobjedi.
Baby Lasagna je vrlo visoko podignuo letvicu, ohrabrivši istovremeno brojne muzičare da se usude prijaviti na DORU, ali i nametnuo neka nova pravila igre u kojoj si žiri ne smije više dozvoliti takav jedan sramotni promašaj kao što je Baby Lasagna s pjesmom „Rim tim tagi dim“ bude u rezervi. Bilo bi fantastično kada bi HRT dao na uvid sve 221 pristigle pjesme na natječaj pa da čujemo koga je to sve žiri odbacio.
Da ne bi bilo zabune, Baby Lasagna napravio je pjesmu po svim pravilima za globalni uspjeh i iskoristio Eurosong kao vrhunsku platformu za promociju: zarazan refren, dinamičan ritam, žestoki gitaristički rifovi, pjevna melodija, aktualna tematika pjesme, dobro razrađen imidž, originalan plesni pokret, a ne treba zanemariti i da je Marko Perušić vrlo simpatičan momak.
Hoće li o svemu tome razmišljati članovi koji će birati najbolje pjesme među 221 prijavljene ili će se ravnati da DORA bude televizijski show za svakoga ponešto i tu večer podignuti gledanost HTV-a? Iako je DORA već odavno platforma za promociju novih lokalnih muzičkih zvijezda, a ne mjesto na kojem se bira najbolji hrvatski predstavnik ili predstavnica za Eurosong DORA bi doista trebala biti mjesto gdje će gledatelji hrvatske televizije moći vidjeti najbolje od najboljeg s hrvatske muzičke scene i uživati u izvedbama brojnih pjevačica, pjevača i bendova koja zvuče svjetski i konkurentni su na globalnom tržištu. Ne u Hrvatskoj, ne u regiji, ne zato da nakon DORE mogu organizirati lokalnu turneju i povećati svoj honorar.
Zašto stoga u žiri ne pozvati uspješne muzičare koji su iskusili svjetsku slavu, Marka Purišića, pratitelje Eurosonga koji znaju što prolazi na Eurosongu, vrhunske hrvatske producente koji su ostvarili svjetski uspjeh svojim utjecajem na globalnu pop scenu, nagrađivane brand menedžere, PR stručnjake, glazbene kritičare koji znaju koji je muzički trend trenutačno dominantan i što prolazi na globalnom tržištu? Možda zato što je lakše pozvati rukovoditelja radnih jedinica unutar HRT-a koji zapravo nemaju pojma što se događa na globalnoj glazbenoj sceni, ali će se pohvaliti u svom društvu da su upravo oni zaslužni što je Hrvatsku na Eurosongu predstavljao Baby Lasagna i upravo zbog njih ostvario globalnu popularnost ne spominjući pritom izvođače kao što su Mia Dimšić, Albina, Roko Blažević, Franka Batelić, Klapa s Mora, Nina Badrić, Daria Kinzer, Feminnem, Dragonfly i Dado Topić… koji se nisu niti kvalificirali u finale natjecanja za pjesmu Eurovizije, iako je žiri zaključio da bi upravo oni bili pravi predstavnici. Ili su se možda dogovorili s nekim da bi ih trebalo promovirati tako bez obzira na to što nisu ni približno konkurentni na globalnom muzičkom tržištu. Baby Lasagna je visoko podignuo letvicu i bit će zanimljivo čuti i vidjeti tko će ga naslijediti i je li žiri išta naučio iz njegove pobjede i globalnog uspjeha.
Ovaj tekst objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
